o stresu i relaksaciji

O STRESU I RELAKSACIJI

Ogroman broj odrasle populacije pati od stresa ili bolesti nastalih kao njegove posledice. Stres je aspekt modernog života koji pogađa većinu ljudi. Život je postao kompleksniji i konfuzniji i mnogi ljudi nisu u stanju da se opuste i smire. Većina ljudi je u stanju stalne napetosti. Svi misle da su opušteni ali pri tom su nesvesni svojih unutrašnjih tenzija. Da bi se potpuno opustili neophodno je da se oslobodimo unutrašnjih tenzija na nivou uma, tela i emocija. Stres će uvek najviše pogoditi ono najslabije u telu. Zbog toga konstantna izloženost stresu, bez predaha i opuštanja, može dovesti do glavobolja, uznemirenog stomaka, bolova u grudima, povišenog krvnog pritiska, gubitka sna… Nije svaki stres loš i svako od nas ima različit prag tolerancije na različit nivo stresa. Ključ je znati sopstveni prag tolerancije time što ćete znati da prepoznate znake da je stres došao do tačke kada ne možete više da ga apsorbujete. Uostalom, stres je važan deo evolucije kod ljudi koji je našim precima pomogao da prežive. Otpuštanje adrenalina u krvotok, izazvan pretećim napadom mesoždera je, na primer, našim precima pomogao da se adekvatno pripreme za „bori se ili beži“ odgovor. I ta vrsta stresa nam još uvek koristi danas. Ali, moderan svet nam je doneo kontinuirani stres koji naše telo ne može da isprati.

Tipovi stresa

Postoje više tipova stresa. Akutni stres je kratkoročni tip stresa koji nam donose specifične situacije u kojima morate da reagujete (delate). To takođe može biti nešto što nam pomaže, motivaciona sila i može biti čak i uzbudljiv u malim dozama (takozvani dobar stres) ali previše bude iscrpljujuće (loš stres). Primeri za akutne okidače stresa mogu biti: učestvovanje u saobraćajnoj nezgodi, polaganje ispita, neprijatan razgovor sa šefom…

Hroničan stres je dugoročan stres koji je uzrokovan dugotrajnom izloženosti stresu koji se neprekidno ponavlja. Hroničan stres može postati toliko sveprisutan u našim životima da oni, koji od njega pate, mogu toliko da se na njega naviknu da prestanu da ga primećuju. Primeri za hronični stres su: prezahtevan posao, dugotrajni finansijski problemi, teškoće u školi… Takođe, dugotrajna izloženost stresu dovodi do povećanog rizika od srčanih bolesti, srčanog i moždanog udara. Stres može smanjiti broj sivih ćelija i bukvalno smanjiti zapreminu vašeg mozga. Stres uzrukuje grčenje mišića (mišićnu tenziju) kao refleksnu reakciju kako bi telo zaštitio od potencijalnog bola i povreda. Forsira mišiće da budu u konstatnoj zgrčenosti što dovodi do različitih problema. Na primer, migrene i tenzione glavobolje se povezuju sa hroničnom tenzijom u glavi, vratu i ramenima.

Stresni odgovor

Reakcija kojom se telo bori protiv stresa, zove se stresni odgovor. Stanja zabrinutosti, frustracije i ljutnje praćeni su fizičkim znacima kao što su lupanje srca i povišen krvni pritisak, prekomerno znojenje, dijareja, poremećaj varenja, napetost u skeletnim mišićima, glavobolja i opšta slabost. Pod uticajem stresa dolazi do lučenja kortizola (hormona stresa) i ketaholamina (hormona nadbubrežne žlezde). Ako se stanje stresa održava, otpornost tela slabi. Neravnoteža autonomnog nervnog sistema, žlezda sa unutrašnjim lučenjem i hemijskog i hormonskog sastava krvi postaje trajna, što dovodi do poremećaja u funkciji svih organa u telu. Prvi simptom takvog poremećaja je preterana stimulacija simpatičkog nervnog sistema, što dovodi do pojave nesanice, zabrinutosti i razdražljivosti, a završetak tog začaranog kruga je pojava bolesti.

Tehnike relaksacije

Tehnike relaksacije mogu smanjiti stres i neutralisati njegove posledice kao što su anksioznost, dijabetes i hipertenzija. Postoje razne metode i načini njegovog regulisanja. Neki ljudi mogu uspešno da funkcionišu pod stresom, dok drugi to ne mogu. Da bismo umanjili njegovo delovanje, možemo da smanjimo broj stresnih situacija menjanjem životnog stila ili da povećamo naše sposobnosti da mu se suprotstavimo. Često je potrebno oboje. Svaka osoba se nalazi pod različitim nivoima stresa u zavisnosti od spoljašnje situacije i mogućnosti da mu se suprotstavi. Osoba koja može da napusti stanje uzbuđenosti kad se stresna situacija završi i ponovo uđe u stanje relaksiranosti kad situacija dopušta, je osoba koja poseduje psihofiziološku zrelost. Ona može svesno da rešava sve životne situacije, da kontroliše svoj vegetativni nervni sistem i živi usklađen, radostan i plodan život. Studije pokazuju da relaksacioni odgovor takođe menja gene odgovorne za funkciju imunog sistema, lučenje insulina i metabolizma. Dok istovremeno inhibira prečice koje aktiviraju protein koji igra ulogu u stresu, upalama i kod kancera.

Prednosti relaksacije su: snižavanje krvnog pritiska, usporavanje disajnog procesa, prokrvljenost mišića, smanjenje mišićne tenzije (zgrčenosti mišića), dizanje raspoloženja i bolja koncentracija, smanjuje slabost, povećava samopuzdanje i poboljšava pamćenje.

Psihosomatska oboljenja:

Hipertenzija – povišen krvni pritisak

Šećerna bolest

Bronhijalna astma

Bolesti štitne žlezde

Čir na želucu ili dvanaestopalačnom crevu

Zapaljenje debelog creva)

Probavni poremećaji

Razne kožne bolesti

Migrena

Anksioznost

Depresija

Nesanica

Impotencija

NE ODLAŽITE DA VAM BUDE BOLJE

Scroll Up